Još jedna tužna vijest. Umro je Marko Kovačević. Bio je dramaturg, teatrolog, te professor i prodekan na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. U vrijeme opsade grada i agresije na našu zemlju ostao je u Sarajevu a jedno vrijeme radio je i u Ministarstvu za kulturu BiH. Rođen je u Srbiji, a školovanje je završio Beogradu. Ipak najveći dio svog relativno kratkog života proveo je u Sarajevu. Mnogi će ga pamtiti kao dramaturga brojnih BH predstava, neki po teatrološkim radovima ili teatarskim kritikama objavljivanim u raznim časopisima, neki po suradnji sa Lutkarskim studijom u Sarajevu, čiji je bio i jedan od osnivača. Posebno je važna Markova uloga kao jednog od inicijatora zajedno sa ram. prof. Razijom Lagumdžijom na osnivanju Odsjeka za dramaturgiju koji je otopčeo sa radom u ratnoj 1994. godini. Predavao je “Kreativnu dramaturgiju i kritiku”. Također, od obnavljanja Festivala MESS 1997. godine do ovog posljednjeg 2007 pokojni Marko Kovačević je imao važnu ulogu što kao učesnik što kao kritičar. Za svoje kritike je prošle godine dobio i nagradu za naboljeg kritičara. Bilo da je radio na katalogu Festivala ili pratećim programima njegov angažman je uvijek karakteriziral posvećenost, ozbiljnost i profesionalizam. Okrugle stolove čiji je moderator bio od samih početaka teško je i zamisliti bez njega. Bio je zanimljiv i svoj čovjek. Imao je stav koji se nije libio iznijeti. Pamtim ga kao dobrog čovjeka, a prvi put sam ga upoznao tamo neke 1994. i 1995. godine kada je ispred Ministarstva kulture pokušavao pomoći nekolicini sarajevskih rock grupa da nastupe na velikom koncertu Vasco Rossija u Milanu. Ipak, najviše smo vremena zajedno provodili surađujući na katalogu Festivala MESS. Bio je više nego pedantan radeći na tome. Koliko mi je poznato njegovi studenti, koje je često uključivao u svoje poslove, su ga cjenili i voljeli. Zapravo, baš ove 2008. godine odabran je za jednog od najboljih nastavnika Akademije.
Marko je već odavno bio bolestan. Protiv opake bolesti borio se ponajviše radom, pa vjerovatno zbog toga mi se ponekad činilo da je situacija manje ozbiljna nego što je zaista bila. Bila je to njegova drama. Unatoč svemu kraj je nekako došao iznenada.
Nek mu je lahka zemlja.
