Jučer je u Sarajevu, nakon duge bolesti preminuo naš sugrađanin, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, historičar umjetnosti, prvi dekan Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, naučni radnik, profesor… – dr. Muhamed Karamehmedović. Rođen je 1924. godine u Trebinju,a studij historije umjetnosti završio je u Beogradu 1956. godine. Doktorsku disertaciju Umjetnička obrada metala turskog perioda u Bosni i Hercegovini odbranio je u Ljubljani 1965. godine. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu od 1960. godine, a na Akademiji likovnih umjetnosti od 1972. godine. Predavao je također i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te Akademiji scenskih umjetnosti. Autor je grandioznih djela kao što su: Sarajevska Hagada, Umjetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas, Islamska umjetnost, monografija Mersad Berber i Dževad Hozo, te mnogobrojnih studija. Dobitnik je 27-julske nagrade Bosne i Hercegovine i 6-aprilske nagrade grada Sarajeva. Datum sahrane i komemorativne sjednice bit će naknadno objavljeni, saopćeno je iz Akademije nauka i umjetnosti BiH…
Dobitnik je “27-julske nagrade BiH”, te “Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva”.
Generacije i generacije studenata imale su čast da ih kroz historiju umjetnosti vodi profesor Karamehmedović. Mnogi veliki uspijesi Akademije Likovnih umjetnosti vezani su za njegovo ime. Upravo njemu treba zahvaliti da je sarajevska Akademija najljepši od svih obrazovnih objekata u našoj zemlji. Mnogi ga pamte i ako najboljeg poslijeratnog direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu. … Kao prvi dekan Akademije prof. dr Muhamed Karamehmedović je davnog 30. oktobra 1972. posebno naglasio da na Akademiju ne treba gledati samo sa stanovišta trenutnih potreba, koje nisu male, nego i kao na doprinos afirmaciji naše Republike u budućnosti.
Mimo njegovih vrhunksih zasluga koje čovjek jednostavno ne može negirati profesor Karamehmedović je bio čovjek koji je ljude oduševljavao ili izluđivao. Često i jedno i drugo. Bio je jedan od onih autoratitivnih tersova kojeg ste jednostavno morali poštovati. Bio jedan od onih ljudi čiji je autoritet jedanko djelovao i kada ga sretnete na fakultetu, nekom prijemu, ulici ili kahvani… Imao sam čast prisustvovati nekim od tih kahvanskih razgovora. Kada bi se nakon faze čovjeka koji uživa u provociranju drugih ljudi prebacio u fazu ozbiljnosti nastajala bi tišina. Svi su ga pozorno slušali. Od tog čovjeka se imalo šta čuti. Bio je jedan od onih ljudi čije je nerijetko eksentrično ponašanje bilo povodom raznoraznih prepričavanja. I najluđe stvari koje ste mogli čuti o njemu zadržavale su onaj aspekt u kome se razgovaralo o karizmatičnom i uvaženom čovjeku. Od brojnih priča koje sam slušao o njemu izdvojio bi onu koja kaže kako je professor Karamehmedović prilikom posjete Italijanskog ambasadora Narodnom pozorištu ispričao svoje sjećanje na Drugi svijestki rat. Navodno je profesor ispričao kako se neki čovjek u kraju gdje je on živio, a koji je bio pod okupacijom talijana, našao oči u oči sa italijanskim vojnikom. Ovaj je držao pušku uperenu u njega. Kako bi spasio život čovjek je povikao:”Non son partigiano, sono musulmano!” (Nisam partisan ja sam musliman).
Iako je već duži niz godina zbog teške bolesti bio van javnog života njegovo ime se često spominjalo. Uglavnom pod slatkim nadimkom Karamela, kako su ga mnogi zvali – naravno nikad u njegovom prisustvu. Vjerovati je da će akademik Muhamed Karamehmedović još dugo biti dio naših priča i dio naše historije. Allahrahmetile.
