02.06.2006.
“Breaking news”: ODE NAM SEVDAHLI JARANICA ILI ALLAHIMANET DRAGA FARAH
Neprevidivost onoga što je samo po sebi određeno ipak iznenadi. Takva je bila jutarnja vijest o preseljenju drage Farah Tahirbegović na onaj, ako Bog da, ljepši svijet.
Kroz glavu mi prvo proleti to da sam njen broj mobitela uzeo još prije nekih desetak dana i da me je, kao što mi se često dogodi to kanjenje da zovnem podsjetilo na onu narodnu “Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra”. Broj mobitela ostao je ukucan na tom “digitalnom papiriću”…
Tako mi Boga to nikako ne znači da na nju svih ovih dana nisam mislio. Od vijesti da je u bolnici, od one da stanje nije dobro, pa da je stanje loše, pa lošije do ove današnje… Nekoliko puta sam razmišljao, pogotovo nakon što sam čuo da je stanje loše, kako bi mogao izgledati taj razgovor…kako će Farah zvučati i da li uopće ima volje u takvoj situaciji razgovarati sa drugim ljudima.
Jednom sam je zapravo krenuo nazvati sjedeći u jednoj od bašči sarajevskih kahvana.. Moja Amira bi začuđena mojom idejom da sa takvog mjesta nazovem Farah koja je u bolnici…”Da nije nepristojno”, reče, te odustah… S jedne strane, nema dileme da je žena bila u pravu. Što jest jest gdje ćeš hastu zvati iz kahvane, gdje se čuje smijeh, muzika i uopće žamor sunčanog sarajevskog dana. Sa druge strane – ne znam…U svakom slučaju kada se toga sjetim ipak mi bude drago da mi je Farah upravo naumpala u tom trenutku – u toj sceni prelijepog sarajevskog dana, trenutku kada iskreno vjerujem kako živim na najljepšem mjestu na svijetu, okružen predivnim ljudima. – tim čudnim i dragim Bosankama i Bosancima… Ali ne nazvah! Bože oprosti. Estagfirullah…
Ne sjećam se kada sam upoznao Farah, ali znam da se taj prvi susret nije razlikovao od svih narednih. Bila je to osoba koju možete nazvati kad god hoćete i pitati je bilo šta bez ikakve dvojbe da će vam pomoći maksimalno koliko je to u njenoj mogućnosti. Bila je do jedna dobra žena. Iako je uvijek govorila ono što i misli ne znam da je bilo ljudi koji su o njoj imali negativno mišljenje. Bila je uvjerljiva i iskrena. Ne stigoh joj pokazati pokazati svoje pjesme i čuti šta ona o njima misli…
Ne znam datum rođenja, ali je dovoljno reći da bila mlada. Završila je komparativnu književnost i bibiotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bila je jedna od Buybookovih urednica, književna kritičarka, a opet nije bilo čudno sresti je i kao prodavačicu knjiga. Rado sam je slušao na TV-u kako sa ljubavi priča o knjigama. Voljela je knjigu i veoma mnogo je učinila da tu ljubav prenese na druge. To puno govori o njoj, njenoj vjeri i uopće duhovnosti. Žena Knjige!!! Bila je draga, ali i beskrajno ozbiljna osoba svijesna ozbiljnosti stanja u kome se naša zemlja nalazi.
Bila je izbornica prve revije malih književnosti u zagrebačkoj Booksi, urednica, priređivačica, prevoditeljica ili promotorka mnogih knjiga. Nalazim simboličnim njeno učešće u publiciranju knjige ‘ ‘ Zaboravljene vladarice u svijetu islama ‘ ‘ , autorice Fatime Marnissi.
Divno je pjevala sevdalinke, a neke su ostale i zapisane, a bila je i jedna od osnivačica republike Sevdaha što joj toliko priliči. U pitanju je bio projekat sa ciljem oživljavanja BH urbane muzike. Poručila nam je prije početka tog projekta kako je: ”Došlo novo vrijeme za novi sevdah, za nove načine njegovog izvođenja i aranžiranja”.
Bio sam ubjeđen da je pisala pjesme. Začudih se da o tome nema nikakvog traga. Neka vas to ne zbunjuje jer to ako te pjesme nisu ostale na papiru to ne znači da naša Farah nije bila vrhuska pjesnikinja. Rječi njene poezije su samo možda bile toliko slikovite da su se umjesto na papir pretopile u drage slike oko nas. Ostale su tu negdje sakrivene u formi lijepih i dragih bosanskih rječi.
Njeno preseljenje podsjetilo me je na priču o rahmetli Karimu Zaimoviću… Pade mi na pamet i Mustafa Busuladžić. Sve su to bili ljudi koji su umrli rano ali koji su samo po godinama bili mladi, dok po onome što nam ostaviše iza sebe to se nikako nebi moglo reći. Nema potrebe pitati se šta bi postigli da su poživjeli duže. U mojoj glavi njena smrt je vijest za medija. Za neku priču u udarnim vijestima – za priču o ljubavi i borbi za Bosnu – za Bosnu gdje ljudi čitaju knjige. Bože sačuvaj, novine su nam pune nekih anonimusa i mediokriteta… Za one koji išta znaju o stanju u gradu i državi vijest o preseljenju Farah trebalo je potpisati kao “breaking news”.
Njeno lijepo ime u prijevodu na bosanski znači sreća ili osjećati se sretnim, pa je logično da nam u ovom trenutku toliko nedostaje – upravo Farah
Helem, iz mobitela brišemo još jedan broj. Pitanje našeg sjećanja ostaje jedno od ključnih pitanja Bosanaca u svojoj borbi za ljepšu budućnost. Farah svakako ostaje inspirativna pojava kao jedna od ljepota i lijepih priča o zemlji Bosni. To je priča o sreći koju ćemo ako Bog da jednom sresti. Zato kažem Allahimanet Farah, da ti se dobri Allah dž.š. smiluje i obraduje te dženetom. Allahrahmetile.
Nihad Kreševljaković
Postavljeno u 15:51, 27 komentar(a), print, #
Rahmet joj dusi od skolske prijateljice iz Zenicke gimnazije. Bila je jako iskrena, karakterna i uvijek nasmijana djevojka. Slucajn smo se srele u Zenici, nekako mjesec dana po povratku iz Slovenije, vrisnula je moje ime i cvrsto me zagrlila. Dugo smo se gledale, ja zacudjena sto se ona vraca u Bosnu, a ona jos vise zaprepastena sto ja napustam Bosnu i odlazim u SAD.
Farah, vjecni ti rahmet.
sk
AMIN!
Drugi put ne odlazi poziv,koji moze imamiti smjesak ako je prijateljski.
pozz sta imma sxtra blog hihihiihi dodaj me u favoritee