11.03.2006.
Local village: ZAPIS O AHMEDU DŽUVIĆU
U subotu,11.03.2006. obavljena je dženaza na Faletićima gdje su prijatelji i poznavaoci ispratili Ahmeda Džuvića na drugi Svijet. Velikim i dragim ljudima i dženaze izgledaju lijepo. Na starom Faletićkom mezarju okupio se veliki broj njegovih sugrađana, a dženazu je klanjao Midhat ef. Čelebić.
Ahmed Džuvić bio je arhitekta i akvarelista, a prostor je bio njegova osnovna tema i okupacija. Bio je dobitnik “Šestoaprilske nagrade”. Završio je Arhitektonski fakultet u Sarajevu 1960. godine, a u narednih pola decenije bio je autor mnogih arhitektonskih projekata, učesnik i dobitnik više od 30 konkursa u zemlji i inostranstvu. Njegovo rješenje spomenika posvećenog žrtvama agresije i opsade Sarajeva dobilo je drugu nagradu (prva nije dodijeljena), ali se odustalo od realizacije projekta. Ne znam ni da li je taj projekat ikad realiziran ali zanimljiva mi je bila informacija o tome kako je Džuvić bio jedan od autora koncepta muzeja posvećenog kamili u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sjedeći u njegovoj kući ili terasi njegove kuće jasno je bilo da se radi o esteti visokih kriterija. Njegova kuća je jedno od najukusnijih i najprijatnijih mjesta. Pravi arhitektonski poklon gradu.
Njegovi akvarel svrstali su ga u red značajnijih BH umjetnika, a iza njega je ostalo 7 samostalnih izložbiod koji je posljednja „Tragovi Srebrenice“, gdje mi se ukazala čast da i sam uzmem učešće u organizaciji. Iako sam poznavao rad Ahmeda Džuvića tada sam ga prvi put i upoznao. Bio je već veoma bolestan ali iz njega je isijavala velika umjetnička energija. Susret sa njim bio mi je drag događaj koji ću pamtiti. Sjedili smo na njegovoj prelijepoj terasi. Tu su, pored njega i njegove supruge, bili Šaćir Filandra i Dino Mustafić. Objasnio nam je ideju njegove izložbe, a mi smo se složili da pomognemo njenu realizaciju. Izložba je postavljena u galeriji „Preporod“ ali nažalost nismo u potpunosti mogli odgovoriti zahtijevima umjetnika. Zbog toga nije postignut efekat koji je g. Džuvić imao na umu. Ipak, postavljeni su akvareli u kojima je Ahmed Džuvić predstavio 8.000 likova objašnjavajući tako egzaktno razmjere zločina počinjenog u Srebrenici. Šaćir Filandra je u katalogu izložbe napisao:“Kad nemamo moći da kaznimo zločince, a nemamo, ostaje nam duboka zapitanost nad svim i stvaralački odgovor na nju izražen kroz umjetnost kao najbolji i najtrajniji način čuvanja i oblikovanja sjećanja“.
Nakon izložbe pozvao me je da ga posjetim. Mislio sam sačekati proljeće… Tako to često biva. Sjetio sam se ponovno Filandre i rječi kako je:“umjetnost najbolji i najtrajniji način čuvanja i oblikovanja sjećanja.“ Bašeskija je napisao: „Što je zapisano ostaje, što se pamti išžezne“. Tako i jest! Allahrahmetile.
Postavljeno u 12:37, 19 komentar(a), print, #
