SAVO SKARIĆ ZEMBILJ /sarajevski satiričar/ - SJEĆANJA...

SJEĆANJA...

Ovaj izbor tekstova sa BLOB-a služi da nas podsjeti na one drage, poznate, važne, kontraverzne i druge ljude koji su živjeli na ovom svijetu, a onda preselili...

07.06.2006.

SAVO SKARIĆ ZEMBILJ /sarajevski satiričar/

Local village: SAVO SKARIĆ ZEMBILJ - SARAJEVSKI SATIRIČAR

Ne znam koliko vas zna o našem velikom BH historičaru Vladislavu Skariću koji je spadao među najbolje poznavaoce prošlosti Sarajeva. U svakom slučaju sigurno je više ljudi čulo za njega nego njrgovog prezimenjaka Savu. Ne znam da li su Savo i Vladislav Skarić bilu u rodu, ali iza obojice je ostala po jedna sarajevska ulica koja nosi njihova imena. Moj ulicu je presijecala ulica Save Skarića, a uvijek mi je bilo čudno što je otac zove Zembiljeva. Kasnije ću saznati da je kako je to bio nadimak Save Skarića. Eh taj Savo Skarić zvani Zembilj rodio se u Sarajevu iste godine kada je izvršena okupacija Bosne od strane Austro-Ugarske. U rodnom gradu završio je gimnaziju, a potom Farmaciju u Zagrebu. Život mu nije bio lahak jer je kao mladić obolio od kostobolje postavši teški invalid. Unatoč tome još od gimnazijskih dana bio je prepoznat kao izuzetno duhovit mladić sa izrazitim smislom za satiru i humor. Prepoznavši vlastiti talenat Zembilj je postao jedan od naših najpoznatijih satiričara. Oštrica njegovog pera bila je uglavnom namjenjena austrijskim vlastima i njihovim izaslanicima u Bosni, dok je politički naginjao prosrpskim idejama koje su se tih godina prilično udomaćile među bosanskim pravoslavcima. Ipak nije štedio nikoga. Ovaj put ćemo se samo osvrnuti na neke od pojmova kojim se Zembilj poigravao u svojim radovima. Čini mi se da i danas ove šale imaju mjesta. Naime radi se o pojmovima »kufer« i »kuferaš«. Zembilj nam ih objašanjava na slijedeći način. Dakle:«Kuferaš je svaki onaj, koji je došao sa koferom u Bosnu, živi od ovoga naroda, a želi mu nešto drugo, nego što narod sam sebi želi. Onaj čovjek, opet, koji u idealima ovoga naroda nalazi i svoje ideale, nije kuferaš niti može biti, pa ma on bio čak iz Čina i Mačina.«
Kako se u to doba, kao i danas, mnogo naših ljudi iseljavalo u Ameriku Zembilj je napisao i slijedeće:« Koliko god se naših domaćih sinova godišnje iseli u Ameriku pa možda i više kuferaša se useli u našu domovinu i nađe sebi zasluge. Mi puštamo u našu rođenu zemlju kuferaše, a sami iz nje selimo, da budemo američki kuferaši. Zar je to lijepo, zar je to junački?«


Postavljeno u 19:17, 11 komentar(a), print, #